Naš dragi Viktor Drago kojega smo sreli na Fashion Incubatoru u Osijeku pozvao nas je ove godine na Cro-a -porter. Tako da smo se sletili u Zagreb, skockali se i uputili u West Gate. Viktor je bio prekrasan i potrudio se da se odlično provedemo. Malo smo se muvali oko hrvatskih modnih ''celebrityja'' i pravili se važni. Naravno da smo sve dobrano iskomentirali.
Najsmješnije od svega je bilo naše dolaženje do West Gatea. Čista strka i zbrka. To je otprilike izgledalo ovako:
1. dan: Josipa i ja zakasnili smo na bus u 8 pa smo uzeli taxi kojeg je vozio presmješni bosanac koji nije znao put (hvala Bogu, Josipa nas je navigirala) i koji nas je izašao pravo malo bogatstvo (suza u oku)
2.dan: Stižemo na vrijeme na bus (jedva) i onda ga čekamo još najmanje pola sata i bojimo se da uopće neće doći. Hvala bogu, nakon malog smrzavanja ukrcali smo se i odahnnuli.
3. dan: OPET ne stižemo na prokleti bus! TRČIMO! Svi naši su stigli na vrijeme, a Josipa i ja ko manijaci mašemo busu koji je krenuo i prošao pored nas. Hvatamo gradski bus i cijelo vrijeme presjedamo i lovimo bus za West Gate. (U međuvremenu naši se posvađaju sa vozačem jer nam nije htio stati kada smo mahale i skoro bivaju izbačeni i sami). Vani lije kiša i užasno je hladno a nas dvije smo se stisnule ipod kišobrana u Zaprešiću na busnoj stanici i stopamo autima. Nitko nam ne želi stati. A baš smo se sredile! Izgubile smo već sve nade kada odjednom stiže neki novi bus za West Gate za koji uopće nismo znale a mi skoro padamo u nesvjest od sreće! Plaćamo ga 16 kn al to nije ništa, prije samo nekoliko minuta mislili smo da ništa od našeg trećeg dana na Cro-a-porteru. UUUUFFF!
O revijama, sigurna sam, dosta ste se načitali na drugim blogovima, stranicama i časopisima. Tako da ću ja preskočiti taj dio, jer zbilja bi se moglo puno tu napisati.
